Otto Loewi
Nobelovac Sveučilišta "Karl-Franzens"
| | 1873 | Otto Loewi rodio se u Frankfurtu na Majni u Njemačkoj. |
| 1900 | Habilitira u Marburgu (Njemačka). Njegov rad donosi dokaze da su životinjski organizmi, suprotno tadašnjem mišljenju, i sami u stanju stvoriti bjelančevine iz aminokiselina. |
| 1905-1909 | Nijemac Loewi dolazi zajedno sa svojim profesorom iz Marburga u Beč kako bi ga podupirao u njegovim istraživanjima. |
| 1909-1938 | Godine 1909. istraživač Loewi, koji je u međuvremenu uzeo austrijsko državljanstvo, odlazi u Graz, gdje na Sveučilištu "Karl-Franzens" dobiva katedru farmakologije. Osim toga, 1912./13. dekan je i Medicinskog fakulteta. Godine 1936. dobiva Nobelovu nagradu za svoja izuzetna dostignuća u istraživanju prijenosa impulsa na organe preko živaca. |
| 1938 | Čuveni znanstvenik mora napustiti Austriju zbog svog židovskog podrijetla. |
| 1940-1960 | Odlazi iz Londona u SAD, gdje se i dalje bavi znanstvenim radom. |
| 1961 | Otto Loewi umire u dobi od 88 godina u New Yorku. |
Otto Loewi (*03.06.1873 +25.12.1961)
Otto Loewi zapravo nije bio Štajerac, nije bio čak ni Austrijanac.
No, znanstveno-istraživački rad Nijemca, koji je rođen 3. lipnja 1873. godine u Frankfurtu na Majni, usko je povezan s Grazom.
Nakon što je Loewi maturirao u svom rodnom gradu, odlazi u Strasbourg na studij medicine. Osnovu njegove doktorske radnje čine istraživanja na izoliranim žabljim srcima. Kasniji nobelovac ovom je načinu istraživanja ostao vjeran skoro cijelog svog života.
Iznimni rezultati istraživanja
Loewi habilitira na Farmakološkom institutu u Marburgu (Njemačka) sa samo 27 godina radom kojim je dokazao da su životinjski organizmi, suprotno tadašnjem mišljenju, i sami u stanju stvoriti bjelančevine iz aminokiselina.
Godine 1905. slijedi H. H. Mayera, koji mu je pružao potporu prilikom njegovih istraživanja u Marburgu, u Beč kao njegov asistent. Na taj je način Loewi prema tadašnjim običajima postao i austrijski državljanin.
Dvije godine nakon preseljenja znanstvenik je u glavnom gradu upoznao Guidu Goldschmidt, kojom će se oženiti godinu dana kasnije.
Loewi dolazi u Graz 1909. godine, kad su ga pozvali na katedru farmakologije na Sveučilištu "Karl-Franzens". 1912./13. bio je izabran za dekana Medicinskog fakulteta. Među njegove najpoznatije istraživačke radove iz tog desetljeća spadaju istraživanja "O povećanju stvaranja adrenalina pomoću kokaina" i "O vezi digitalisa i djelovanja kalcija", koja su bila daleko ispred svog vremena i mogla su se nastaviti tek nekoliko desetljeća kasnije.
Nobelova nagrada
Iako su ova istraživanja vrlo dojmljiva, to nisu njegova najvažnija otkrića. Naime, Loewi je zajedno sa sir Henryjem Daleom 1936. godine dobio Nobelovu nagradu za psihologiju i medicinu za svoj rad o prijenosu impulsa na organe putem živaca.
Emigracija
Njegovi uspjesi i zasluge u znanosti nisu mogle spriječiti uhićenje zbog židovskog podrijetla. Smio je napustiti zemlju pod uvjetom da ostavi svu svoju imovinu. Loewi je prvo otišao u London, a 1940. odlazi kao "Research Professor of Pharmacology" na University of New York. Godine 1941. dobiva američko državljanstvo.
Umire u dobi od 88 godina u New Yorku. Nakon svog bijega iz Austrije samo se jednom vratio u Europu, i to 1958. godine povodom 4. Međunarodnog kongresa biokemičara u Beču, kojem je predsjedao.